Dulce Maria Interwju...!

Unatoč svom tenu Dulce Maria jako dobro zna što želi za sebe i svoje fanove, sa kojima je stvorila jedan dug i intenzivan odnos.Zna gdje koračiti, njena velika sposobnost sanjanja i postavljanje ciljeva bez da netko utječe na njene odluke, su stavovi koji je vode po svijetu, na plodnome putu, gdje je naučila održavati svoje temelje i principe, spriječivši da fenomen RBD stane sa energijom ili inspiracijom, zapravo kroz glazbu koju slijedi identificira se sa tisućama ljudi.

Tko je otkrio tvoj umjetnički potencijal, ti ili tvoja obitelj?

Moje sestre imale su jednu grupu i išle su na jazz i glumu. Imala sam 4 godine i također sam ušla, ali nisam znala da ću se pojaviti na televiziji, učinila sam to tek tako. Tada sam počela raditi reklame i raditi. Kako je prolazilo vrijeme, postalo je ozbiljno.

Kako si postala L'orealovo lice?

Kada je bila telenovela RBD-a, negdje sredinom telenovele, zvali su mi i ponudili da obojim kosu u crveno i to je bila 100% Garnier boja.Sada je već 5. godina.Uvijek mi se sviđala boja, čini mi se zabavna.Međutim, kada su me obavjestili da ću mjenjati look, razmišljala sam da će to biti super, sviđaju mi se izazovi i sigurno će biti odlično.

Kako se osjećaš u tome?

Bila je to čast, jer to je marka svjetske klase, drago mi je da su meni povjerili, što je očito jer su mi obnovili ugovor.Štoviše, oborili smo rekorde sa ovom vulkansko crvenom bojom.Za mene je to bilo prekrasno iskustvo.

Bojiš li se radikalnih promjena?

Mislim da ni ja sama neću prepoznati promjenu, ali znam da je potrebno nakon RBD-a i Verano de amor, jer ljudi uvijek povezuju look sa projektom, tako da mislim da je važno da promjenim look.Volim izazove i mislim da će se ovaj novi look svidjeti svima.

Kako si se pripremala da dođeš do ovdje gdje si sada?

Odmalena sam učila, prvom prilikom sam ušla u školu Alberta Estrella, sa Patriciom Reyes Espandola,.U CEA uzela sam satove pjevanja i plesa, ali odmalena sam naučila sve; pjevam jazz, pa čak i havajski!Ono što najviše volim je pjevanje, moj učitelj mi je davao da interpretiram svoje pjesme ili glazbenu komediju.

Mnogi mogu smatrati da je RBD bio tvoja prilika, slažeš li se sa tim dojmom?

U ovome sam od 5. godine.Prvo sam bila dio dueta, kasnije članica grupe Jeans, te Clae 406.Već sam neko vrijeme radila, pjevala i za mene je RBD bio jedan neočekivani san.Posjetili smo puno zemalja upoznali mnogo ljudi, to je bilo čarobno.Mnogi ne shvaćaju ovaj projekt i kažu da je grupa umjetna, ali ne znaju da se sve bazira na tome da li je glazba dobra ili ne, svatko od nas je totalno drugačiji i otvorili smo svoja srca.Svatko je imao svoje probleme i izrazio ih. Christian se povjerio i postao za mnoge mlade primjer, koji su u istoj situaciji, mnogo se ljudi poistovjetilo sa Anahi, ja sam bila vrlo depresivna i napisala sam pjesme za njih.Dosta mi se toga dogodiloi shvatila sam da je zajedništvo snaga, što sam ostvarila u pjevanju, glumi, proširilo se internetom.Profesinalni nivo također je puno značio, i bilo je jako, jako teško, stalno vrloumorna, stalna putovanja, avioni… previše svega.Još uvijek ne mogu vjerovati da je sve bilo tako.

Što te održalo u cijelom ovom velikom iskustvu ?

Moja obitelj, pričanje sa njima na telefon. Različite su me osobe podržavale u različitim trenucima, ali uvijek su sa mnom bile prijateljice, moja obitelj i fanovi, oni su bili velika potpora.To je ironično jer mnogi ljudi gledaju samo ono što vide, ali ima onih koji nauče dešifrirati te i uoče kada si zaista tužan .Slijedili su sve što smo radili i bili su velika potpora također.

Što misliš u čemu si utjecala na njih?

Bila sam ogledalo njima samima, i pokazala im da iako sam ja na pozornici da smo isti, o tome se radi u mojoj knjizi, Dulce amargo, u kojoj vide da sam kao i oni, ali pod drugim okolnostima. Ne znam da li sam uspjela, ali da bar jesam, jer ljudi kada te vide pod svjetlima na pozornici, misle da je tvoj život perfektan, da je sve super i da nemaš problema, nisu svjesni pakla kroz koji prolaziš, kako se dogodilo M.Jacksonu ili mnogim ljudima koji su počinili samoubojstvo, samo zato jer ostali ne razumiju prazninu koju možeš osjećati iako na prvi pogled imaš sve.

Kako uspjevaš biti dosljedna u onome što radiš?

Kada želim nešto, učinim to pa makar bilo i nemoguće, tvrdoglava sam i ako to želim, učinim to.Jednu godinu radila sam svoju knjigu i bilo je dana kad sam mislila, od ovoga ništa.Ali kasnije bi promijenila mišljenje, morala sam jer ,govorila sam fanovima da se bore za svoje snove a, ja to nisam radila.Za mene je to također bio «ispit», da li zaista mogu ispuniti svoj san ili se samo radi o čistoj potrazi, dokazala sam da se može.